Ali kao da smo bukvalno shvatili pojam „briga o sebi“, pa je jedina stvar koju radimo iscrpljujuće misaono katastrofiziranje i predviđanje šta bi se moglo desiti ukoliko ne budem brinuo/la o sebi, ili krivljenje što uopšte ne radim ništa po tom pitanju. Ali čemu nas to vodi? Danima budemo nervozni, frustrirani, očajni, samokritikujući, izolujemo se ili sa drugima dijelimo svoje nezadovoljstvo. A onda, u jednom trenutku pomislimo da ćemo poludjeti od tolike brige i da u stvari treba da se pobrinemo za sebe tako što ćemo se malo opustiti i ne razmišljati uopšte o tome. Huh, olakšanje... ali, da li smo išta postigli?
Zapravo smo samo prividno riješili problem. Umjesto da smo se pomakli sa mrtve tačke i učinili zaista nešto za sebe, mi smo iskoristili ovu disfunkcionalnu strategiju, mučili se, krivili, a zatim vratili istim uobičajenim obrascima ponašanja u kojima, i dalje, ne činimo ništa za sebe.
Tako je lakše, zar ne? Lakše je stišati onaj unutrašnji glas, a ne raditi sve te odvratne, dosadne stvari koje podrazumijeva briga o sebi.
Šta je onda briga o sebi?
Kada kažemo briga o sebi mislimo na rad na našem emocionalnom, mentalnom i fizičkom zdravlju, što je u principu jako neprivlačna stvar. Moraćete da odustanete od nekih starih obrazaca ponašanja, da naučite neke nove, ali i da preuzmete odgovornost.
Kako onda da brinete o sebi na poslu?
Imate posao iz snova koji ste oduvijek željeli. Do juče ste svakog jutra ustajali i radovali se novom radnom danu. Međutim, radite već dugo i mnogo, i sada na posao idete sa grčem u želucu. To je prvi znak da nešto ne štima. Vjerovarno ste iskusili „sagorijevanje“ ili „burnout“ Osjećate se utučeno, depresivno, istrošeno. Neefikasni ste, ne stižete završiti obaveze na vrijeme, a i kada stignete, izostaje satisfakcija. Ulazite u začarani krug i postaje sve teže i teže.
Prvo što morate da uradite je da se dobro odmorite i napunite baterije. Iskoristite dane godišnjeg odmora, ali birajte aktivnosti pametno. Bavite se onim što vas ispunjava, od čega vam srce jače zakuca. Takođe, bitno je da identifikujete odakle zamor dolazi. Ako vam nedostaje sna, naspavajte se. Ako vam je previše komunikacije sa ljudima, odvojite vrijeme samo za sebe. Čitajte, gledajte filmove i serije, kuvajte, provedite kvalitetno vrijeme sa porodicom i partnerom. Ugodite sebi kako najbolje možete.
Sada kada ste napunili baterije, vratite se svojim svakodnevnim radnim obavezama ali sa novim mindsetom. Krenite od malih stvari. Ne uzimajte pauzu za doručak „olako“, već uživajte u ukusu vama omiljene hrane, uz kolegu koji vam prija, ili sami, zavisno od raspoloženja. Pronađite omiljeni kafić i uvedite rutinu jutarnje kafe, gdje imate 20 minuta samo za sebe i uživajte u ovom trenutku. Uredite radno mjesto po svojoj mjeri, jer tu provodite minumum osam sati. Zatim se usmjerite na na neke krupnije promjene. Naučite neke od tehnika relaksacije i pokušajte da ih uvrstite u dnevni raspored. Dozvolite sebi da budete neraspoloženi, ljuti, tužni i da doživite svaku emociju i priznate da možda danas nije vaš dan. Postavite, konačno, granice u odnosu sa drugim ljudima koji vas ispijaju kao vampiri. Idite na kurs asertivnosti, naučite da kažete „ne“, te potražite pomoć kada vam je potrebna. Vodite brigu i o svom fizičkom zdravlju. Posvetite se i životu van posla, kako biste na poslu bili što uspješniji. Vrijeme sa porodicom i prijateljima treba da bude standard, a ne ideal. Sve što uradite za sebe i svoje mentalno i fizičko zdravlje, imaće odjeka i na radnom mjestu.
Ok, ukoliko je briga o sebi tako dobra, zašto to ne radimo?
Uvjerenje – „Ja nemam vremena za brigu o sebi – ne mogu biti uspješan i voditi brigu o sebi.“
Koliko ste se puta uhvatili da radite neki projekat, satima, danima, noćima, bez pauze. Usput konzumirate samo „brzu“ hranu, spavate svega nekoliko sati, i zanemarujete sve one stvari koje vam pričinjavaju zadovoljstvo. Ali vaša volja, motivacija, snaga i na kraju, zdravlje nije neiscrpno. Na dugoročnom nivou, takvo ponašanje će nas dovesti do kraha, gdje ćemo zbog gubitka efikasnosti smtrati da smo glupi, propadamo, ili da je posao koji radimo užasan i nije za nas.
Uvjerenje – „To su gluposti koje ne pomažu!“
Briga o sebi? U ovom svijetu? Ovoj državi? Gdje je borba za opstanak i preživljavanje? Gdje se radi od danas do sutra? Pa ko još razmišlja o tome? To su gluposti, i ne pomažu nama. To je za nekog drugog. Tek kada shvatimo da sami odlučujemo o sebi, svom zdravlju, načinu na koji ćemo vrijeme organizovati, a smanjimo shvatanje uticaja okoline i situacija, bićemo u stanju da preuzmemo odgovornost za vlastiti život i odluke.
Uvjerenje – „Uvijek moram voditi brigu o sebi.“
Ima nas i sa ovakvim razmišljanjem. Ne priznajemo da smo prosječna, pogrešiva bića. Ljudi. Brigu o sebi pretvaramo u stalnu „popravku“ sebe, nezadovoljstvo i krivljenje. Ne dozvoljavamo da napravimo nijednu grešku, propust. Preskakanje jednog treninga, prepuštanje visokokaloričnom kolaču sa nutelom, neobavljanje jedne stavke na „to do“ listi pretvaramo u sate i dane krivljenja i samokažnjavanja. Briga o sebi podrazumijeva i dozvolu da napravimo grešku, propust ili izuzetak.
Dakle, ukoliko želite da imate život od kog nam nije potrebno stalno bježanje, upustite se u osmišljavanje svog života iznova, ovog trenutka, sada i ovdje. Razmislite koje su to vaše male rutine koje vam pružaju zadovoljstvo, i sprečavaju da sagorite. I prije nego što počnete da pravite izgovore zbog kojih ih ne možete ubaciti u svoju dnevnu rutinu, stavite na papir sve posljedice, jednog i drugog, a pri tome budite dugoročni hedonista, ne kratkoročni.